Stanovnici mjesnog odbora Centar u Solinu sve češće postavljaju isto pitanje, zašto centar nema osnovne sportske sadržaje poput košarkaškog i nogometnog igrališta?
Prilikom nedavnog posjeta gradonačelnika Dalibora Ninčevića ‘Dale’ zradama u tom dijelu grada, građani su iskoristili priliku i postavili konkretno pitanje: zašto se u tom prostoru ne izgrade igrališta za djecu i mlade?
Odgovor je bio kratak i jasan, to nije moguće arheologija.
Takav odgovor izazvao je dodatna pitanja među stanovnicima. Naime, u istom prostoru već su izvedeni različiti zahvati uređeno dječje igralište, postavljene sprave za vježbanje, rasvjetni stupovi, klupe za sjedenje te posađena stabla. Zbog toga mnogima nije jasno kako je moguće realizirati sve navedeno, ali ne i jednostavna sportska igrališta.
Posebno je zanimljivo da ova inicijativa nije nova. Još 2005. godine osobno sam prikupljao potpise građana za izgradnju upravo ovakvih sadržaja. Tada je današnji župan Blaženko Boban obećao realizaciju projekta. Danas, gotovo 26 godina kasnije, igrališta i dalje ne postoje, a aktualni odgovor gradske vlasti glasi da se to ne može napraviti.
Uz to, postoji i dodatna činjenica koju građani ne zaboravljaju, mjesni odbor Centar izgubio je svoje igralište prilikom izgradnje Tuđmanova mosta. Do danas za to nije dobivena nikakva kompenzacija, unatoč tome što u samom centru postoje više pogodnih lokacija. Među njima je upravo ova livada ispod policije, ali i još veći prostor, čak tri puta veći, u blizini gradske uprave.
Građani stoga s pravom postavljaju pitanje: ako prostora ima, zašto nema volje?
Ističu kako bi košarkaško i nogometno igralište imalo višestruku korist poticalo bi djecu i mlade na boravak na otvorenom, sport i zdrav način života, ali i dodatno oživjelo ovaj prostor koji trenutno više nalikuje livadi nego pravom gradskom parku.
Kako bi pokazao da ideja nije nerealna, uz pomoć AI tehnologije vizualno sam izradio prostor, kako bi to moglo izgledati. Rezultat je jasan i vidljiv, nogometno i košarkaško igralište savršeno se uklapa u postojeći prostor, bez narušavanja okoline.
Poruka je jednostavna, ako se može zamisliti može se i napraviti.
Ovaj primjer otvara šire pitanje urbanog razvoja i prioriteta u gradu. Građani ne traže luksuzne projekte, već osnovnu infrastrukturu koja bi poboljšala kvalitetu života u kvartu.
Za sada, nogometno i košarkaško igralište ispod policije ostaje samo ideja, ali ideja koju sve više ljudi podržava. Nakon 26 godina čekanja i izgubljenog igrališta bez ikakve zamjene, građani s pravom očekuju više od odgovora: “ne može.”
