Način američkog „uspostavljanja demokracije po svijetu“ u krajnjem je slučaju nekonsistentan. Nikome nije baš jasno zašto je Trump napao Iran (osim zbog pritiska svog saveznika Netanyahua, koji mora biti u neprestanom stanju ratovanja da bi se održao na vlasti i izbjegao zatvor).
Licemjerje najviše razine
Uvijek su tu neki bijedni izgovori, poput „ako mi ne napadnemo njih, oni će napasti nas“ – izgovor tzv. preventivnog napada koji onda baš svatko može koristiti za napad na neku zemlju. Drugi izgovor je taj da Iran ima „nuklearni program“ u nastajanju, iako nije jasno zašto se onda hvalio da je uništio taj isti program prije nekoliko mjeseci?
Intervencionizam s katastrofalnim posljedicama
Kao i većina američkih intervencija na drugom kraju svijeta s nekim izmišljenim ciljevima, i „Epic Fury“ za sobom ostavlja kaos, nered, poginule civile i atentirani državni vrh koji je zamijenjen nekim drugim figuricama. I ništa se nije promijenilo osim cijena goriva i nekoliko tisuća mrtvih.
Trump tako ruši 86-godišnjeg ajotalaha, da bi on bio zamijenjem sa vlastitim sinom kojemu su u američkom napadu poginuli roditelji, žena i djeca, ali zato su mu neki drugi krvnici „best buddies“ kojima postavlja crveni tepih i neskriveno im se divi. Da je Trump takva faca, rušio bi svog prijatelja Putina koji je svojim bezumnim napadom na Europu stvorio potpuni kaos na geopolitičkoj i gospodarskoj razini, ponovno vratio zakon jačega na snagu te prekinuo „stoljeće mira“ u koje smo se uljuljali nakon 2. svjetskog rata (dobro, ne baš svi).
Wannabe Putin
Ali Trump doživljava Putina kao ravnopravnog sebi, ili čak nadmoćnog, i zato mu pomaže u ratu s Ukrajinom (iako paradoksalno, Amerika prodaje oružje Europi koja ga isporučuje Ukrajini za obranu protiv Rusije). Ne može sakriti divljenje prema Putinu koji je na vlasti već 25 godina, iako Rusija tehnički zadovoljava sve uvjete da Amerika i tamo promijeni režim – ljudska prava ne postoje, stanje demokracije je katastrofalno, a svakog dana oko tisuću Rusa umire ili postaju invalidi u besmislenom ratu – jedino što tamo nema „vjerske policije“ koja terorizira žene zbog neispravnog nošenja hidžaba kao u Iranu. Samo što Rusija već ima nuklearno oružje iz doba SSSR-a (iako je upitno u kakvom je ono stanju), pa ih eto Amerika ne može napasti.
Intervencionizam bez jasnih ciljeva
Rat s Iranom koji Ameriku košta milijardu dnevno završit će vjerojatno kao i svi američki intervencionizmi, teškim fijaskom. Zasad je ovaj jednomjesečni rat destabilizirao regiju, poremetio globalne opskrbne lance te izazvao krizu cijena nafte na međunarodnom tržištu.
Promet kroz Hormuški tjesnac i dalje je blokiran, a ciljevi rata se mijenjaju na dnevnoj bazi – možda zato što nikad nisu ni postojali.
Smjena režima tehnički se dogodila ali ona je beznačajna, jer je režim samo zamijenio ubijene ljude drugima i dodatno se homogenizirao u mržnji prema Americi.
Alzheimer vlada svijetom
Ali kao i sa svakim ratom, lako ga je započeti, a teško je izaći iz njega; baš kao što Putin ne može izaći iz svog rata iscrpljivanja (Trump mu je ostao zadnja karta), ne može ni Trump jer će morati priznati da zapravo nije ostvareno ono što je najavljivano, a u međuvremenu je cijeli svijet zapeo s poludementnim starcima koji se igraju rata i ne trebaju brinuti o broju mrtvih ni cijeni nafte.
promjene.