Naslovnica Blog

ŽNJANSKA SAHARA: Grad stvorio pustinju, a jedinu zelenu oazu održava vlasnik restorana

Ovi vikend san prošeta Žnjanom i doslovno se nasmija pustinji koju je gradska vlast uspila stvorit. Umisto obećane zelene oaze, Žnjan danas više podsjeća na Kalahari nego na modernu mediteransku rivu.

Livo pustinja
Livo pustinja

I tako hodan kroz pijesak, prašinu i “buduće zelenilo”, kad odjednom, ŠOK. Usred te pustinje pojavila se prava zelena oaza. Trava zelena, stabla uređena, sve lipo održavano. Stanen i pitan se jesan li dehidrira pa ka u filmu usrid pustinje ugleda oazu s jezeron pitke vode.

Zelena oaza
Desno zelena oaza

Nažalost, ništa od fatamorgane. Vode na Žnjanu stvarno ima i više nego šta triba. Napravili vodoskok, ali odvod očito nisu prilagodili terenu pa voda uredno natapa pola šetnice i umisto u kanal, izliva se direktno na novu plažu. Ali dobro, to je već standardna splitska disciplina.

No, prava poanta priče je nešto drugo.

To zelenilo usrid “Žnjan Sahare” ne održava grad. Ne održava gradska firma. Ne održavaju silni odjeli, službe, upravna vijeća i uhljebi koji godinama žive od održavanja grada.
Nego vlasnik lokalnog restorana.

Čovik je sam ozelenija svoj dio, održava travu, zaliva, sređuje i još uredno stavija table da se ne gazi po zelenilu. I onda na istoj fotografiji dobiješ najbolju usporedbu mogućeg i nemogućeg.

Liva strana — gradsko održavanje.
Desna strana — privatnik kojemu je stalo.

I eto ti najskuplje studije upravljanja javnim prostorom u jednoj slici.

Puteljak srama u centru Solina: 35 godina istih obećanja i istog nemara

Svaki put kada prolazim pored samostana svetog Rafaela u samom centru Solina, tim puteljkom i pješačkom stazom, prisjetim se djetinjstva.

Ona je nijemi svjedok 80-ih godina i mog odrastanja, jer je do danas ostala gotovo nepromijenjena. Isti ispucali beton, iste zakrpe i ista zapuštenost koju generacije Solinjana gledaju desetljećima.
Ironično je da upravo tim puteljkom često prolaze gradski čelnici kada dolaze u samostan fotografirati se i javnosti prezentirati svoju “humanost”.

Naravno, sve to na račun poreznih obveznika. Kamere zabilježe osmijehe i rukovanja, ali ne i stvarno stanje nekoliko metara ispod njihovih nogu.

Najveća je sramota što se ovo nalazi tik uz gradsku upravu, u samom centru grada. Ako se nakon više od 30 godina vlasti iste političke opcije nije moglo urediti ono što svaki građanin svakodnevno vidi, onda to dovoljno govori o prioritetima onih koji vode ovaj grad.

Jer nije problem što je ovaj puteljak star. Problem je što je postao simbol dugogodišnjeg nemara, praznih obećanja i politike kojoj je važniji dobar kadar za fotografiju nego stvarni život građana Solina.

Devet godina čekanja: Solinski središnji trg ulazi u fazu “evo samo šta nije”

Na današnji dan 2017. najavljen je veliki središnji trg u Solinu, ni više ni manje priko sluganskog medija Slobodne i solinske novinarke Mie.

Povezano;

Solinjani će imati novo mjesto za okupljanje: na livadi uz gradsku upravu uredit će se središnji trg

Fontane, klupe, šetnice, okupljanja građana… Ukratko, falilo je još samo da kroz projekt prođe i metro do Japirka.

Devet godina kasnije Solinjani se i dalje spontano okupljaju tamo gdje je urbanizam najjači, isprid pekare, na parkingu i u komentarima po Facebooku.

Ali dobro, ne treba biti negativan.
Možda je trg samo u fazi “arheološke pripreme”, pa ga otvore zajedno s letećim automobilima i drugim mostom priko rike Jadro.

„ŠIRINA“ JE SRAMOTA OLEGA BUTKOVIĆA, HRVATSKIH CESTA I HDZ-a

Ali uzalud je to što je to njihova sramota, kad nisu oni ti koji čekaju u gužvama svakog dana, već deseci tisuća vozača koji gravitiraju Splitu. Plus na tisuće turista koji svjedoče tome kako je Split i infrastrukturni projekti vezani za drugi najveći grad u HR zadnja rupa na svirali ove države.

Tko normalan može dati posao Tomislavu Debeljaku?

Tomislav Debeljak i njegova DIV grupa preuzima posao samo s jednom namjerom: da ga ne završi, ali da putem uzme što više državnog novca. I sa takvim iskustvom koji je država morala imati sa DIVom, oni opet njima dodijele taj posao (u siječnju 2022.) da bi 4 godine kasnije, 2024. raskinule taj ugovor (25. ožujka 2026.), i sad projekt neće biti gotov još bar 18 mjeseci. A to u prijevodu znači 36 ili više mjeseci.

Kad ništa nije naučeno iz povijesti

Debeljak ima dugu povijest neispunjavanja obaveza, od problema s isplatama plaća i blokadama u splitskom Brodosplitu, do tužbi zbog neispunjenih ugovornih obaveza, od čega je najveća ona iz Norveške teška oko 20 milijuna eura. Njegovo ime spominje se i oko blokada velikih energetskih projekata u BiH, a od samog preuzimanja splitskog škvera 2013., on je u stalnom sukobu sa radnicima i sindikalnim povjerenicima.

Ako nije u stanju isporučiti brod, zašto bi mogao dovršiti „širinu“?

Prema Zakonu o javnoj nabavi, mora se uzeti ekonomski najpovoljnija ponuda na natječaju, što najčešće rezultira katastrofom; izvršitelj nije u stanju završiti projekt, i onda on postane daleko skuplji nego što je mogao biti. A Debeljak je kao i obično pun izgovora za nedovršeni projekt; sad se vadi na arheološka istraživanja zbog kojih se nije moglo pristupiti gradilištu. A sve je bilo odavno vidljivo, netko tko nije u stanju isporučiti brod za koji je sklopio ugovor da će ga dovršiti, nije u stanju završiti ni projekt širine.

Ruglo na ulazu u Split koje je ogledalo vladajućih

Tako na ulazu u Split imamo vrišteću sramotu vladajuće stranke koja svake godine dolazi u Split s nekim obećanjima (koje, baš kao i Debeljak, nisu imali namjere ispuniti), ministra Butkovića koji je završio sve što je mogao u Novom Vinodolskom i svojoj županiji, ali Split mu je zadnji na listi prioriteta i Hrvatskih cesta koje za izvršavanje projekata biraju one koji su poznati po nedovršavanju i neisporučivanju svega što preuzmu.

Misterij glasanja za vlastite tamničare

Međutim, posljedice neće trpjeti ni Plenković koji u svoj rodni kraj dođe dva puta godišnje nešto obećavati, ni Butković kojem je ovo strana zemlja; posljedice trpe stanovnici gradova koji gravitiraju Splitu, i koji  – nevjerojatno, ali istinito – glasaju za svoje tamničare, one koji su direktno odgovorni da su svaki dan satima zarobljeni u gužvi.

A za uzvrat im ti isti koji dođu tu u odijelima rezati vrpce ne mogu osigurati ni jedno riješeno križanje, nekakvu čeličnu konstrukciju u nekom razumnom roku.

A turisti koji budu prolazili tim putem – jer nemaju druge rute iz zračne luke – pitat će se jesu li zalutali u neku afričku državu sa strujom.

SKANDAL U MAJDANU?

Izvor iz gradske uprave tvrdi: “Problem nije napravio izvođač, nego Grad Solin!”

Nakon što smo danas objavili tekst i fotografije našeg čitatelja, na sporne betonske baze rasvjetnih stupova u novoobnovljenom dijelu Puta Majdana, u redakciju portala Solin Live stigle su nove, ozbiljne informacije iz same gradske uprave.

Prema tvrdnjama našeg izvora, izvođač radova navodno nije odgovoran za izvedbu koja je izazvala ogorčenje građana, već je radio prema uputama i izmjenama koje su stigle iz Grada Solina.

Podsjetimo, naš čitatelj upozorio je kako betonske baze rasvjetnih stupova zauzimaju velik dio prostora uz prometnicu te predstavljaju potencijalnu opasnost za pješake, roditelje s dječjim kolicima, bicikliste i osobe s invaliditetom.

No, kako tvrdi naš izvor iz gradske uprave, originalnim projektom navodno je bila predviđena izvedba pješačke staze u razini betonskih baza rasvjetnih stupova, čime bi cijela dionica bila sigurna i funkcionalna za prolaz pješaka.

Pješačka staza trebala je ići cijelom dužinom uz zid, u visini tih betonskih baza. Novac za projekt bio je osiguran, ali se išlo na uštedu. Na kraju se samo asfaltiralo postojeće stanje”, tvrdi naš izvor.

Prema istim informacijama, izvođač radova navodno je izveo ono što mu je naručeno i odobreno, zbog čega odgovornost, prema riječima izvora, ne bi trebala biti na izvođaču.

Posebno ozbiljna tvrdnja odnosi se na pitanje financija projekta.

“Gdje je završio novac predviđen za pravu projektiranu pješačku stazu? To pitanje treba postaviti Daliboru”, tvrdi izvor iz gradske uprave.

Portal Solin Live ovim putem poziva Grad Solin da se službeno očituje o navodima:
~ Je li projekt doista izmijenjen tijekom izvođenja?

~ Je li pješačka staza bila predviđena originalnim projektom?

~ Kolika je bila ukupna vrijednost projekta?

~ I zbog čega nije izvedena kompletna pješačka infrastruktura?

Građani s pravom očekuju odgovore, posebno kada je riječ o sigurnosti pješaka i trošenju javnog novca.

Marko Božić prvak Hrvatske

U subotu 2. i nedjelju 3.svibnja u zagrebačkoj dvorani “Sutinska vrela” održano je Prvenstvo Hrvatske U14 i U21.
Judaš Solina Marko Božić je prvak Hrvatske u uzrastu do 21.god. U uzrastu do 21.god medalje su osvojili i  Ana Bešker srebro, Matea Šajtović srebro, Ruža Željković broncu te Nikolina Marković 5. mjesto.

U uzrastu do 14.god Ema Ivančić je osvojila broncu a Katarina Hrkač 5.mjesto.

 

KRATKI REZOVI 1384 Tonči Bibić na internetu!

U ovoj emisiji:

– u kinima DVA TUŽITELJA (Two Prosecutors): je li Sergej Loznica ukrajinski ili ruski filmaš? Zanimljivo pitanje, baš kao što je zanimljiva ova njegova depresivna, mračna, komorna, kafkijanska drama o beznadežnom, idealističkom junaku koji pokušava tražiti pravdu u nepravednom svijetu;

– u kinima HOKUM: najnoviji dokaz da je Damian McCarthy jedan od najzanimljivijih europskih autora tzv. folk horrora;

– Dan Europe – Slavimo naše priče! u karlovačkom kinu Edison uz priču koja baš i nije naša;

– Dan Ratova zvijezda 2026: May the 4th be with you!

Cemex potvrdio status nositelja certifikata Poslodavac Partner

Cemex Hrvatska potvrdio je status poslodavca koji prati visoke standarde razvoja ljudskih resursa ponovnom procjenom i dobivanjem certifikata Poslodavac Partner koji dodjeljuje SELECTIO Grupa.

Ovaj se certifikat dodjeljuje organizacijama koje kroz neovisnu stručnu evaluaciju dokažu da upravljaju ljudskim resursima u skladu s najboljim svjetskim praksama, a prati procjenu cjelokupnog ciklusa zaposlenika, od privlačenja i odabira kandidata, uvođenja u posao i razvoja kompetencija, sve do angažmana, napredovanja i odlaska iz organizacije. Cemex Hrvatska pokazao je izvrsnost u svim ključnim područjima tog ciklusa. Posebno se ističe područje privlačenja i zapošljavanja, u kojemu je kompanija ostvarila maksimalni mogući rezultat. To potvrđuje da su procesi regrutacije, selekcije, employer brandinga i zaposleničkog iskustva izgrađeni s jednakom razinom pažnje i sustavnosti.

“U vremenu u kojem se očekivanja i potrebe naših zaposlenika brzo mijenjaju, a organizacijski i poslovni prioriteti otvaraju nove izazove, certifikat Poslodavac Partner služi nam kao važan orijentir. Pomaže nam usmjeriti aktivnosti te istovremeno potvrđuje našu predanost kontinuiranom unapređenju praksi upravljanja ljudskim resursima“, rekla je Mirela Kotarac, članica Uprave i direktorica ljudskih resursa Cemexa Hrvatska.

Uvođenje u rad, edukacije i razvoj

U području uvođenja i razvoja zaposlenika, Cemex Hrvatska primjenjuje strukturirani program uvođenja s kolegom (Buddy Onboarding Program) koji novim zaposlenicima osigurava podršku od prvog dana, a liderske kompetencije procjenjuju se kroz 360° procjenu. Organizacija ulaže u širok portfelj edukacija, uključujući Cemexove interne akademije u sklopu Sveučilišta Cemex (Procurement Academy, program Digital Forward Essentials i sl.), a poseban naglasak stavlja na edukacije iz područja zdravlja i sigurnosti usmjerene na jačanje kulture zajedničke odgovornosti, prevenciju ozljeda i primjenu sigurnosnih ponašanja na radnom mjestu i izvan njega (Zero4Life Together). Istovremeno, Cemex Hrvatska razvija snažnu mrežu internih trenera i mentora s formaliziranim sustavom konkretnog nagrađivanja njihovog doprinosa.

Briga o dobrobiti zaposlenika

Transparentnost sustava nagrađivanja posebno se ističe kroz individualne izvještaje o ukupnim godišnjim primanjima (Total Reward izjave) koje svakom zaposleniku pružaju jasan uvid u ukupnu vrijednost organizacijske investicije u njega. Briga o dobrobiti zaposlenika provodi se kroz zdravstvene inicijative, prevenciju izgaranja i programe ravnoteže između poslovnog i privatnog života.

„Cemex Hrvatska sustavno iz godine u godinu potvrđuje kvalitetu HR procesa, što je posebno izazovno ostvariti u regiji sa svojim lokalnim specifičnostima tržišta rada. Vrlo visoke rezultate Cemex Hrvatska ostvaruje u koracima selekcijskog procesa koji osiguravaju kvalitetno iskustvo kandidata, a nastavljaju se izvrsnim iskustvom zaposlenika pri uvođenju u posao, gdje je svakom zaposleniku omogućeno mentorstvo. Zaposlenicima je omogućen iznadprosječan broj materijalnih i nematerijalnih benefita, a tvrtka posebnu pažnju stavlja na brigu o tjelesnom, mentalnom i financijskom zdravlju zaposlenika”, rekla je Lara Šubić Šuša, voditeljica odjela za HR savjetovanje iz SELECTIO Grupe.

Evaluacijska metodologija certifikata Poslodavac Partner, razvijena uz doprinos više od pedeset HR profesionalaca, jedina je u regiji koja istovremeno uzima u obzir perspektive poslodavca i zaposlenika.

EKSLUZIVNO: Solin dobio prvi “OPEN SPACE WC CENTAR”

Solin ovih dana ne bruji o politici ni prometu, nego o WC školjki kraj kontejnera u Tuđmanovoj ulici koja je postala glavna atrakcija Facebook grupe “Provjerimo Solin”.

Sve je krenulo nakon viralne objave jednog građanina:

Evo dragi ljudi zahvaljujući neasimiliranim neandertalcima možete se doć posrat kad god želite. Javni zahod u ulici Franje Tuđmana Vam je na raspolaganju već misec dana. Ali to nije sve! Ako malo bolje pogledate iza pitara imate još jedan zahod, pa možete obavit sranje i sa partnerom…”

Fotografija koja kruži društvenim mrežama prikazuje WC školjku elegantno smještenu uz kontejnere za staklo, dok građani pokušavaju otkriti tko je zapravo nadležan.

Jedan komentar kaže:

Komunalci grada Solina upucuju na Čistoću, a čistoća na grad Solin. Kazne za ove slučajeve nema.”

Drugi odgovara:

Čistoća je dužna ispraznit kontejnere i ništa više. A grad ima da nekulturne građane kažnjava.”

Naravno, rasprava je brzo završila i u politici:

Malo komentara jer ipak većina glasača Solina ovise o gradskoj sisi i Dalinim milodarima, osobito admini Provjerimo Solin.

U međuvremenu, WC školjka i dalje stoji kao simbol modernog komunalnog urbanizma, dok turističke zajednice navodno već razmatraju slogan:

“Solin – grad gdje ni WC nije zatvorenog tipa.”

Dr. i sc. ne znače ništa kad promašiš baš sve: Puhovski opet brani ‘američku pobjedu’ koju nitko ne vidi

Puhovski dijeli lekcije iz fotelje dok Amerikanci traže izlaz iz sukoba

Čitam Jutarnji i ne mogu virovat što čitam. Žarko Puhovski , ko lik iz bajke, mrtav-hladan uspoređuje Iran sa Srbijom iz 1999. godine i objašnjava javnosti kako je Amerika “vojno pobijedila”, a Iran navodno samo “slavi poraz”. Čovik se stvarno pita gleda li isti svit ka ostatak planeta ili još živi u vremenu kad je CNN bio jedini izvor informacija.

Treba stvarno imati posebnu razinu političke akrobatike pa usporediti Iran sa Srbijom 1999. Srbija tada nije raketirala američke baze po Bliskom istoku, nije odgovorila Washingtonu direktno i završila je pod NATO bombardiranjem bez stvarnog vojnog odgovora prema SAD-u. Iran danas, sviđalo se to nekome ili ne, uzvraća udarce i Amerikancima i Izraelu, a posljedice priznaju čak i zapadni mediji i izraelski izvori.

Washington post;

Iran has hit far more U.S. military assets than reported, satellite images show

No Puhovski i dalje prodaje staru priču o “američkoj pobjedi”. Kakva je to pobjeda kad nakon nekoliko dana svi mole za smirivanje sukoba, kad tržišta gore, kad se svijet boji zatvaranja Hormuškog tjesnaca i kad američke baze po Bliskom istoku prvi put izgledaju ranjivo?

Ako je to pobjeda, onda je definicija poraza očito promijenjena na fakultetskim katedrama.

Najzanimljivije je kako domaći analitičari uvijek podcjenjuju druge narode, a posebno Srbe i Irance, glumeći moralnu i političku superiornost iz sigurnosti televizijskog studija. Lako je docirati ljudima pod bombama kad ti najveći ratni rizik predstavlja hladna kava tijekom gostovanja na televiziji.

A što se tiče silnih titula “dr.” i “sc.”, narod odavno zna da papir i akademske titule ne znače automatski mudrost. Ponekad samo znače da netko već desetljećima priča jedno te isto, dok se svijet oko njega potpuno promijenio.