Danas san, ko i obično, otiša u moju dragu vlašku. Triba donit mirodija, eko predznaka. Raduje to čovika koji drži do sebe i svog zavičaja.
Lipa je naša Dalmatinska Zagora. Čarobna. Ma zaboravljena. Evo, upravo danas čujen i od Vlade da će se „isprsit“ i uložit lovu kako bi nam bilo bolje.
Oće, oće, kako ne. Naročito ako ta lova spasa bude kanalizirana priko SDŽ-a. Šikljat će voda iz cisterni ko luda.
Ajme nama sa njima.
Ma ne smeta. Evo vam niz fotki iz mog Radunića i Muća pa se uvirite da život gori nije stao. Ima stada, radi se. Vridni smo mi ozgara.
Zamislite. U mom Muću tri semafora. Ne baš prava. Da mi se ćaća skala ozgara i vidi to čudo, pa bi na guzicu.
Ali moran konačno pohvalit i Općinsku vlast. Kroz Muć se radi nogostup, sa južne strane puta kroz misto. Dugačko je to i gre sporo. Ma radi se, a to je garancija kako će se u nove lokalne izbore moć krenut sa nečim opipljivim. Jebi ga, nije svejedno ić ceston ili nogostupon.
