Neka mi ne zamire, istinski poznavatelji irske glazbene scene, što uglavnom preko vrhunskih nastupa, spektakularnih irskih plesača, znam ‘samo,’ za njih, njihov, poznati step i Michaela Flatleya,koji je po broju udaraca o pod, prilikom stepanja, uša i u Guinessovu knjigu rekorda. Neka mi ne zamire ni zato, šta je moja prva asocijacija, kad san u prolazu bacila pogled i sinjala ime Patrick, bila ,Saint Patrick’s Day ili ti Dan svetog Patrika, irskog zaštitnika, a, ono me Wolker, asociralo, a, na šta drugo, nego na najprodavaniji viski na svitu.
[quote type=”border_top”]Ma, ona rič TRIO na kraju, uvjerila me, da, to ipak nije to, i, da griješim. (Nadam se, da, malo šale nije na odmet).[/quote]
Sinoć, su, pod istim imenom, dakle, ‘Patrick Wolker Trio’ ispred Gradske kavane ‘Zvonimir’, nastupili, naši ,Hrvoje Sudar,gitara i buzuki, Ivan Bilić, flauta i onaj, ko je i osnovao bend, Patrick Wolker, violina, i to vrhunskaaaa) , čovik, koji jako voli našu zemlju, u Zagrebu živi i stalno putuje u Englesku i rodni Sheffiewold.
Poznat mi je, jedino njihov debitantski album, pod nazivom ‘Smoke stailed cackle’ s 11, pjesama, na kojem interesantno, neke spojene pjesme, traju i desetak minuta. Uspila san sinoć prepoznat ‘Doodley Dank’,plačljivu instrumentalnu pismu, i ‘Kitty’, melankoličnu baladu, koja priča o ljubavi mladića, prema istoimenoj curi, a, koja ne blijedi i traje, bez obzira šta ona misli, i dopada li joj se ta ljubav ili ne.
U ležernoj, domaćoj atmosferi, znači, uz obavezno ‘pićence’, kako glazbenika, tako i gostiju, večer je pomalo nalikovala na one u irskim pabovima, di glazbenici, lagano prema kraju , svojom svirkom podižu raspoloženje, ubrzavajući ritam. (Nikakvo čudo, s obzirom na njihovo opće poznatu zaljubljenost u pivo i, njegovo ispijanje.)
Hvala Bogu, mi smo sinoć, jako trezveno i s velikom pažnjom odslušali njihovu svirku do kraja. A, svirali su .., sinoć, uistinu, sva Tri .., ka’ Jedan. .., Znači .., dobro!
