Čitam članak u Slobodnoj i za oko mi upadne tekst o ugostiteljima koji opet kukaju nad sudbinom, skupo ovo, skupo ono, propast turizma je iza kantuna, a spas naravno dolazi u obliku… nove udruge i dizanja cijena.
Jer kako drugačije u Hrvatskoj rješavamo probleme nego tako da se organiziramo i spojimo na proračun?
Najviše me nasmija dio s idejom da bi se ugostitelji tribali udružit kako bi se borili protiv dobavljača. Predlaže to naš Solinjanin Zoran ‘Medo’ Kljaković Gašpić, čovik koji već godinama vodi klub bez bazena, bez terena i bez rezultata, ali zato s redovnim dotacijama iz gradske kase. Ako je to model uspjeha, onda nam se crno piše.
I sad bi po istoj šemi tribalo spašavat ugostiteljstvo, osnuj udrugu, napiši projekt, zaplači po medijima i čekaj da porezni obveznici pokriju razliku.
A najjače je šta se isti ti ugostitelji prave da im je nabava u Hrvatskoj preskupa, a godinama kolektivno hodočaste u Metro po najjeftiniju robu s kraja svita. Meso iz Južne Amerike, povrće s nepoznatih polja, sir s više kilometara nego kamion iz Splita za Njemačku. Onda se dođe na splitski Pazar, prominu se kese i glumi se domaća spiza iz Sinja i Zagore. Davno san reka, jedino domaće u vašoj spizi je voda iz rike Jadro.
Sad kad marže više ne idu u nebo, odjednom drama, inflacija, propast, spašavaj državo.
Ne gospodo, problem nije Italija. Problem je šta ste godinama dizali cijene dok je išlo, a sad kad je stislo, očekujete da vas narod izvlači.
