Tko je ovdje uvrijeđen i zašto?
Nakon teksta o raspodjeli potpora poduzetnicima u Solinu, javili su mi se i prijatelji poduzetnici. Jedan od njih poslao je poruku: “Koje ti pizdarije pišeš”.
Tko je ovdje lud? Grad Solin novoosnovanima dao 72 tisuće eura, a starim firmama gotovo 225 tisuća
Razumijem emociju. Kad netko ima sedam zaposlenih, uredno plaća porez, prirez, doprinose i PDV, ulaže 30–40 tisuća eura godišnje u opremu i od grada nema ni euro prometa, lako je zaključiti da je svaka kritika raspodjele sredstava napad na poduzetnike koji zapošljavaju i nose sustav.
Ali stanimo na loptu.
Ovdje nije riječ o napadu na postojeće poduzetnike. Niti o osporavanju ijedne kune ili eura koji je netko dobio po pravilima natječaja. Riječ je o pitanju prioriteta i omjera.
Prema službenim podacima, novoosnovanim poduzetnicima dodijeljeno je oko 72 tisuće eura, dok je “starim” firmama dodijeljeno gotovo 225 tisuća eura. Dakle, više od tri puta više sredstava otišlo je postojećim poslovnim subjektima.
Je li to nužno loše? Ne mora biti.
Je li legitimno o tome postaviti pitanje? Apsolutno jest.
Ako je cilj potpora; potaknuti poduzetničku inicijativu, otvoriti nova radna mjesta, zadržati mlade u gradu, onda je legitimno raspravljati koliko se ulaže u nove ideje, a koliko u već etablirane sustave.
S druge strane, postojeći poduzetnici imaju svoje argumente, već zapošljavaju ljude, već pune proračun, već investiraju vlastiti kapital, nose rizik poslovanja godinama.
I to je činjenica.
Zato ova rasprava ne bi trebala biti osobna. Niti bi se netko trebao osjećati prozvanim.
Grad dijeli javni novac.
Javnost ima pravo pitati po kojim kriterijima, u kojim omjerima i s kojim ciljem.
Ako je sve transparentno i opravdano rasprava to samo može potvrditi.
Ako postoji prostor za drugačiji model još bolje da se o tome razgovara sada, a ne za pet godina.
Solin nije mali grad po potencijalu. Ali bez otvorene rasprave ostat će mali po ambiciji.
Ovo nije napad na poduzetnike. Ovo je pitanje politike potpora. A to je velika razlika.
