Svjedoci smo kako u našem sve brže rastućem Solinu sve češće, kao gljive poslije kiše, izrastaju nazivi koji u sebi sadrže antički naziv grada – „Salona“, primjerice od građevinskih tvrtki preko knjižara i papirnica, putničkih agencija, stomatoloških poliklinika pa sve do nedavno otvorenog kompletnog zdravstvenog centra i modernog hotela. Štoviše, prije nekoliko godina je i jedini trgovački centar u Solinu iz svoga imena izbacio izvedenicu imena rimskog božanstva i uvrstio ponosno ime Salona, dodavši „međunarodni“ Mall!
Tlocrt antičke Salone (E. Dyggve, 1930.); Prostorni razmještaj naselja, sakralnih građevina, mlinica i nekropola starohrvatskog Solina u odnosu na gradske bedeme antičke Salone (N. Božić: „Solin: pregled povijesnoga i urbanističkog razvoja grada“, 1997.)
S druge strane, svjedoci smo kako se Solin više nego maćehinski odnosi prema svojoj antičkoj i ranosrednjovjekovnoj baštini koja stoji upravo u njegovim temeljima. Jedan od najnovijih primjera nalazi se u središtu današnjeg Solina, točnije nedaleko Gospina otoka uz desne obale Jadra. Naime, tu je otkriven rimski mozaik s prikazom pauna i kantarosa, a koji se nekada nalazio na podu triklinija tj. rimske blagovaonice – također i cijeli kompleks vila s termama, zidnim freskama i podnim grijanjem!
Primjeri uzidanih antičkih spolija u arhitekturi suvremenog Solina: sjeverni zid kamene kuće u naselju Barišići, pročelje kuće u Paraćima, pročelje kuće u Vranjicu i susjedstvu kuće Kljaković Gašpić (Virtualni muzej grada Solina); Raskošni rimski mozaik otkriven 2022. u središtu Solina, koji će uskoro biti zatrpa!
Međutim, odluka gradskih vlasti glasi da se prostor jednostavno zatrpa budući da ga nije moguće na zadovoljavajući način prezentirati. Doista čudna odluka za grad i sredinu koja se (barem na riječima!) nastoji što više turistički istaknuti naglašavajući komparativne prednosti života na obalama Jadra. Tako s jedne strane imamo kontradikciju u kojoj se s jedne strane ime Salone široko eksploatira, a s druge strane čini sve, ili bolje reći ne-čini, da se današnji Solinjani (ne)upoznaju s antičkim korijenima svoga grada.
Neki od najpoznatijih salonitanskih antičkih mozaika s prikazima likova iz grčke mitologije: Tritona (III. stoljeće) i Orfeja (II. stoljeće) – pronađeni u namjesnikovoj palači koja je podignuta u istočnom dijelu grada (vjerojatno u II. stoljeću) i znatno obnovljena u vrijeme cara Dioklecijana (danas se čuvaju u Arheološkom muzeju u Splitu)
Solinski povjesničar don Lovre Katić (kojemu je rodna kuća u Solinu nedavno srušena!) u svom djelu „Solin od VII. do XX. stoljeća“ objavljenom 1955. detaljno je predstavio kako se antička Salona preoblikovala u starohrvatski Solin. Tako je zapisao da prvi spomen hrvatskog naziva „Solin“ nedvojbeno datira tek iz 1338. godine („…monasterii sancte Marie de Solin“), dok jedna ranija povelja iz 1207. nepouzdano bilježi „civitatis Scolun“. S obzirom da prvi spomen Salone datira još iz 119. pr. Kr., jasno je da više od deset stoljeća salonitanske prošlosti ne bi trebalo niti simbolički biti „zatrpano“!
„Antička Salona – Solin“ (epizoda dokumentarno-obrazovnog serijala „Bajkovita Hrvatska“, autori: Paula i Đelo Jusić, 2015.)
