Iman jednu gadnu manu a koja se ogleda u temu što ne volin čekat i svidočit da me netko ignorira, zajebaje, dok mu ja nudin teško zarađene šolde za robu koju tražin a oni nude. Grintavac san samo taki.
Zato pojmljivo biran kod koga ću zakoračit. A trošin puno, sve što zaradin kod mene se ne ugrije već odma troši, uloži. Volin gradit i svjestan san te potribe. Svakog vraga znan sa rukama a o kakovon upornosti se tu radi, znaju moji.
Manjak šoldi tira na svaštarenje, na usitnjenu kupnju, učestalo posjećivanje prodajnih prostora. I tu nastaje odabir.
A ja san odabra „GRAĐU“, firmu koja me fascinira svojin kontigenton ponude, cijenom i što je najvažnije, odnosom.
Uvik triba uspoređivat. Znan ja zać i u druge centre, potriba je to, jer se često zna desit da se osjetno jeftinije nudi neki proizvod. Moj posljednji posjet velikom centru „Bauhaus“ me definitivno potirao dalje od tog prostora iz samo jednog razloga.
Kad tamo korakneš, snađi se kume sam. Nać prodavača je lutrija.
Triba mi je hitno jedan običan proizvod kojeg „Građa“ nema, te san istog pronaša na odjelu vrtnih proizvoda, ali nigdi cijene na uvid. Oda san okolo stalaža, zva, dera se, grinta uz odobravanje drugih kupaca, ma uzalud. Nigdi nikoga. Ko da su u zemlju propali.
Na putu ka izlazu, sa proizvodom u ruci, naletin na ostariju prodavačicu.
-Šjor moj, nema nas. Jedva pokrivamo…
-Pa zašto ne zaposlite za Gospu dragu. Ima radne nezaposlene snage na bacanje.
-To van ja ne mogu odgovorit.
-Pa postavite pitanje prid Radnički savjet firme, oli Zbor radnika, a morete i sekretaru partije.
-Vi to mene zajebajete?
-Neeeee, vi mene jer ko junac odan već dvadeset minuta a na odjelu nigdi nikoga.
-A neznan ja di su se oni makli.
-Maknit ću se ja od vas.
-A šta ja tu mogu.
Sve u svemu, vidno iznerviran san oša i sam sebi obeća kako ću ritko više tu svraćat.
Zašto san naša potribu da ovo napišem? Iz jednostavnog razloga što volin pohvalit, preporučit i dat do znanja drugima o mojim iskustvima.
A Građa? Ta firma koju pantin od rane mladosti.
Uvik na istom mistu, uvik puna građevinskog materijala za koji se znade da je sa konkurentnim cijenama. Firma koju nisu uništili pretvorbeni lešinari. Misto koje zapošljava silno puno našeg svita. Svaki prostor je pokriven prodajnim kadrom koji se, vidi vraga, razumi i u proizvod koji nudi i u način primjene. Nije jedan put da san potpuno smušen tražija savjet. I dobija ga detaljno, stručno i uz smješak.
Iman dojam da me tamo svi znaju. A kako i neće kad mi se kuća rodila od njihovih proizvoda. Tu rado dođem, osigurano parking misto, savršen odnos sa prodavačima kojih ne manjka, stručni i spremni sve objasnit i uputit na blagajnu srdačnih žena.
Potom na skladište di te, dok nisi ni otvorija vrata, dočeka prodavač i u trenu ukrca robu. U Bauhausu se kume moj muči sam. Moš kupit tonu pločica, izvoli, sam tovari. Tu se ruka ne daje. Jer ih nema.
A oklen je ono ta firma? Di gre profit?
