Gledan jučer televiziju i slušan kako se naša ministrica zdravstva Irena Hrstić pravda pred novinarima zbog smrti 32-godišnjeg mladića u psihijatrijskoj bolnici u Jankomiru.
Pitaju je novinari osjeća li moralnu odgovornost, a ona uporno ponavlja kako je to gradska bolnica, kako je osnivač Grad Zagreb i kako se zna ko je za šta odgovoran.
Gledan, slušan i ne mogu virovat vlastitim ušima.
Pa, ženo draga, jesi li ti ministrica zdravstva Republike Hrvatske ili predstavnica stanara neke zgrade?
Po toj logici, kad se nešto dogodi u gradskoj bolnici, ministrica nema ništa s tim. Kad se dogodi u županijskoj, opet nema ništa s tim. Ispada da je najvažnije čija je zgrada, a ne šta se u njoj događa.
Pa najbolje da ukinemo Ministarstvo zdravstva i zaposlimo jednog portira koji će nas upućivat na pravu adresu.
Dobar dan, imamo problem u bolnici.
Čija je bolnica?
Gradska.
„Aaaa, gospodine, krivi šalter! Mi s tim nemamo ništa!”
I gotovo. Problem riješen.
A ono šta mene najviše smeta nije samo taj odgovor, nego činjenica da je jedan mladi čovik izgubija život, inspekcija utvrdila ozbiljne propuste, a ministrica na pitanje o moralnoj odgovornosti govori o tome ko je osnivač bolnice.
Pa nije vas novinar pita ko plaća struju i vodu u Jankomiru, nego osjećate li moralnu odgovornost!
Da se razumimo, ne tvrdim da je ministrica osobno kriva za nečiju smrt. Ali ako si na čelu hrvatskog zdravstva, onda valjda snosiš barem dio političke odgovornosti za funkcioniranje tog sustava.
Ili sam ja nešto krivo razumija?
Kad se otvara novi odjel, kupuje novi uređaj ili obnavlja bolnica, onda se ministri prvi nacrtaju prid kamerama. Osmijesi, govori, fotografije, sve po protokolu.
Ali kad nešto pođe po zlu, odjednom se vade papiri, nadležnosti, osnivači i pravilnici.
Za uspjehe smo svi zaslužni, a za propuste je uvik neko drugi.
E, pa ministrice, nije ministarska fotelja samo za sidit, primat plaću i davat izjave kad je sve lipo.
A posebno nije za glumit prometnog policajca koji građane šalje od jedne institucije do druge.
Jer ako vi niste odgovorni za gradske bolnice, niste za županijske, a za sve ostalo je odgovoran neko treći, onda se ja pitan za šta ste točno odgovorni?
Za temperaturu klime u Ministarstvu?
Na kraju ispada da u Hrvatskoj svi imamo neku odgovornost, osim onih kojima je odgovornost doslovno u opisu posla.
A obitelji preminulog mladića od svih tih objašnjenja, nadležnosti i prebacivanja odgovornosti ostaje samo bol.
I zato, ministrice, drugi put kad vas novinari pitaju osjećate li moralnu odgovornost, nemojte nam objašnjavat čija je bolnica.
Nije vas niko pita za vlasnički list, nego za savjest.
A to su, gospođo ministrice, dvi potpuno različite stvari.
**SOLIN LIVE – KOMENTAR DANA**
