Pročitam lokalne vijesti pa i meni dođe komentirat.
Koliko još puta ćemo slušati politički igrokaz u kojem Miro Bulj ponavlja da “nije u Mostu”, dok istovremeno nastupa, govori i politički djeluje kao da jest? Ako netko godinama dijeli političku sudbinu jedne opcije, brani je u javnosti i koristi njezinu infrastrukturu onda je dio te priče i amen. Sve ostalo je zamagljivanje birača.
Ali Bulj je samo simptom puno većeg problema unutar MOSTa koji želi upravljati državom, a ne želi stvarnu demokraciju na terenu.
Most od početka funkcionira kao centralizirani projekt. Nekad je sve odluke koncentrirao Božo Petrov, danas ih koncentrira Nikola Grmoja. Promijenilo se ime na vrhu, ali ne i logika, središnjica odlučuje o svemu, lokalne sredine služe samo kao dekor za kampanju.
Najbolji dokaz koliko je taj model poguban vidi se u naš Solinu. Na prošlim izborima Most je imao jednog vijećnika. Danas nijednog. Na lokalnim izborima su praktički nestali, što jasno pokazuje da u Solinu nemaju ni organizaciju, ni ljude, ni stvarnu političku prisutnost. Ne postoji teren, ne postoji struktura, ne postoji povjerenje građana.
I kako bi i postojalo, kad se odluke ne donose u Solinu nego u Zagrebu ili realnije, politički u Metkoviću, gdje je Most i nastao i gdje je uvijek bio centar moći. Lokalni članovi nisu predstavnici građana, nego izvršitelji volje vrha stranke.
Takav model neodoljivo podsjeća na sudbinu stranke Živi zid, snažna centralna figura, puno medijske galame i gotovo nikakva ozbiljna infrastruktura. Dok je trajala kontrola iz vrha, projekt je živio. Kad je povjerenje puklo, sve se urušilo.
Zato Most danas sve više gubi potporu na lokalnoj razini. Ljudi žele znati tko vodi politiku u njihovu gradu. Žele znati kome mogu doći s problemom i tko snosi odgovornost. Ako se sve odlučuje daleko od njih, glas za takvu stranku postaje glas u prazno.
Solin je jasan primjer, kad nema terena, nema ni rezultata. A kad nema povjerenja, nema ni vijećnika.
Buljevo stalno “nisam u Mostu, ali jesam uz Most” savršeno simbolizira cijelu tu politiku nejasnu, centraliziranu i bez odgovornosti prema lokalnim ljudima.
Stranka koja ne vjeruje vlastitim gradovima i županijama ne more očekivati da joj građani viruju na izborima.
Bez stvarne lokalne demokracije Most ostaje ono što sve više pokazuje da jest, centralizirani politički projekt koji se polako gasi čim izađe iz svog uskog kruga moći.
