Sjećate se naše male „Operacije Lovor“?
Povezano;
Građanin je o svom trošku uz šetnicu posadio šest lovora, a uporni susid/a ih je još upornije čupao. Građanin posadi susid izvadi. Građanin vrati susid/a opet izvadi. Pravi mali hortikulturni derbi.
E pa, utakmica je dobila nastavak.
Nakon građanina, u igru su ušli Grad Solin i komunalci. Ovog su tjedna posadili četiri lovora koja su nedostajala, a kad su već bili tu dodali su još tri nova.
Dakle, taktika „čupaj dok ne nestane“ nije baš najbolje prošla. Štoviše, lovora sad ima više nego prije.
Zato jedna dobronamjerna poruka našem misterioznom čupaču:
Pustite više lovor na miru.
Tko zna što život nosi. Možda jednog dana budete kuhali pašticadu, gulaš ili kakvu divljač pa vam baš zatriba koji list. Nećete valjda onda ić pitat susida kojem ste ih čupali, lipo odeš isprid zgrade i ubereš taj gradski.
A možda baš ti radiš u Gradu, nekoj gradskoj ustanovi ili tamo radi netko vaš. Bilo bi poprilično nezgodno da jedni gradski lovor sade u radno vrijeme, a drugi ga čupaju u slobodno.
A zamislite tek scenarij: susjedu dopizdi, objavi video, a ono baš vi glavna zvijezda! Pa krenu diljenja, komentari, prepoznavanja… i još na kraju na poslu pitaju: „Čekaj malo, jesi ovo ti?“
Nemojte da četiri lista lovora završe skuplja od cile pašticade, još da zbog njih ostaneš bez posla.
I ako susid zaliva posađeno, neka zaliva. Voda je njegova, vrijeme njegovo, dobra volja njegova. Ne šalje nikome račun niti traži naknadu za održavanje.
Zato neka ovaj put lovor napokon pusti korijenje.
Jer nakon građanina i komunalaca, ako opet nestane, još samo fali da ga gradonačelnik dođe osobno posadit i dežurat kraj njega.
A video?
Još je u galeriji. Miruje. Baš kao što bi bilo dobro da miruju i ruke našeg čupača/ice.
