Jučerašnji posjet Terminal F u Splitu, otvorio je jedno neugodno pitanje koje sve češće čujemo među domaćim gostima, što se događa s kvalitetom hrane u ugostiteljstvu, posebno kada je riječ o osnovama poput pizze?
Naime, nakon što je prije nekoliko mjeseci ovo misto dobilo pozitivnu recenziju, novo iskustvo donijelo je potpuno drugačiju sliku. Umjesto očekivanog domaćeg tijesta, koje je temelj svake dobre pizze, posluženo je nešto što je više podsjećalo na industrijski proizvod, gumasto(ko Čunga lunga žvaka), bez karaktera i daleko od onoga što bi trebalo biti svježe pripremljeno tijesto.
Prema riječima osoblja, praksa korištenja gotovog tijesta nije iznimka, već postaje pravilo, barem u dijelu ugostiteljske scene u centru grada. To otvara ozbiljno pitanje, ima li smisla voditi pizzeriju ako se odustaje od najvažnijeg elementa, vlastite pripreme tijesta?
Ovakav trend nije potpuno nov. Slične pojave već sam primjetia prošlo lito na otoku Braču, gdje je fokus često na brzini i masovnoj proizvodnji, a ne na kvaliteti. No, kada se to počne događati i u urbanim sredinama koje bi trebale njegovati standard i tradiciju, problem postaje širi.
Posebno zabrinjava činjenica da takav pristup najviše pogađa lokalne goste, one koji povremeno svrate, očekujući pouzdanu kvalitetu. Turisti možda neće uvijek prepoznati razliku ili će ju lakše oprostiti, ali domaći gosti teško zaboravljaju loše iskustvo.
Ugostiteljstvo nije samo posao, već i odgovornost prema zajednici i reputaciji grada. Ako se zbog uštede ili brzine žrtvuje kvaliteta, dugoročna šteta može biti veća od kratkoročne koristi.
Ostaje za vidjeti hoće li se ovakvi trendovi nastaviti ili će tržište, kroz reakcije gostiju, ipak natjerati ugostitelje da se vrate osnovama. Jer dobra pizza počinje od tijesta, a bez toga sve ostalo gubi smisao.
