Sritan je onaj ko svidoči. A najskoli u slavu onima koji su partili i za sobon ostavili puste lipe spomene. Sinoć se naš Grad odužija svom Toniju Kljakoviću, na dostojanstven način.
U tihu i mirnu srpanjsku noć nad Gradinon su polako tekle već skoro zaboravljene note našeg solinskog meštra.
Bila je to noć kad se na jarbol, nanovo, dvadeset sedmi put podigla zastava Solinskog kulturnog lita. Bila je to noć kojom započinje još jedna epizoda bogate tradicije druženja.
Sjajan orkestar solinske mladosti pod mađioničarskim ravnanjem našeg maestra Tonća Ćićerića, uz glase Petre Roško, Saše Jakelića, Kristijana Ordulja i klape SV. JURAJ HRM, u kultnoj Gradini, nitko nije osta ravnodušan na punim tribinama, dok je misec ćirija kroz visoke jablanonove iz korita Rike.
A, siguran san, negdi gori u Božjim visinama i naš Toni je gušta gledajući kako nije zaboravljen, kako se mladost sitila i sve od sebe dala da njegove melodije budu nanovo u zagrljaju naših uspomena.
