U Solinu se ne gradi most, nego karakter.

Kolone su duže, živci tanji, ali rokovi fleksibilni. Čelična konstrukcija kasni, ali obećanje da će “biti gotovo nakon ljeta” stoji čvrsto već godinama. Turisti prolaze, godišnja doba se mijenjaju, a most ostaje uvik u najavi. Ako ništa drugo, barem znamo jedno: prometni čep u Solinu više nije problem infrastrukture, nego tradicija.