Ako išta danas znamo sa sigurnošću, onda je to da ne znamo ništa. Ne znamo gdje će Split…a ni Solin s otpadom kad Karepovac dosegne maksimum, ne znamo koliko će to koštati građane, a ne znamo ni koja će nas “susjedna” odlagališta spasiti u zadnji čas. Sve ostalo su naznake, floskule i izbjegavanje konkretnih odgovora.
Karepovac je praktički na izdisaju, a rješenje se i dalje traži u magli birokratskih rečenica i tajnovitih sastanaka. Privremeno rješenje ne postoji, barem ne ono koje se smije jasno izgovoriti pred javnošću. O imenima odlagališta se ne govori, o rokovima se šuti, a o cijeni tek ćemo saznati kad dođe račun.
Lećevica se gradi već 20 godina i postala je simbol svega što ne funkcionira u sustavu gospodarenja otpadom: sporosti, prebacivanja odgovornosti i politike bez kraja. U međuvremenu, građanima se poručuje da “nema potrebe navoditi pojedinačno”, iako upravo pojedinačno gdje, kada i koliko, jedino što ih zanima.
Vrijeme curi, smeće se gomila, a odgovori se i dalje saniraju riječima.
