
Država je odlučila obeštetiti radnike izložene azbestu u Salonitu i Plobestu s 29.100 eura. Na prvu zvuči kao dobra vijest. Ali kad se pročita do kraja, vidi se da će novac stizati na rate. I to četiri godine.
Dakle, azbest je bio brz i učinkovit, a obeštećenje ide polako i oprezno, godina po godina. Prva rata tek krajem 2026., a zadnja tko zna kad.
Netko bi mogao pomisliti da država računa na matematiku života: što manje ljudi dočeka zadnju ratu, to manji trošak. Naravno, službeno je to samo “proračunska dinamika”.
Ali kad govorimo o ljudima koji su zdravlje ostavili u tvornicama, logično pitanje ostaje – zar se pravda baš mora isplaćivati kao kredit za stan?
Jer azbest se nije udisao na rate.

