Šetajući do centra zapazio sam da se mašenirija vratila u Tuđmanovu ulicu. Lokacija je ograđena, i izgleda da se nastavlja gradnja još jedne zgrade na ostatcima Salone.
Kao stanovnik Solina smatram da bi bilo logično i kulturno u 21. stoljeću zabraniti gradnje na lokacijama poput ove, gdje su pronađeni ostatci stare Salone u ovako velikom obimu.
Prostor između ulice Stjepana Radića i ulice Kralja Zvonimira bio je unutar zidina stare Salone i bio je gusto izgrađen. Kao što mi danas širimo grad i izgrađujemo svaku slobodnu parcelu tako su i Rimljani gradili unutar zidina.
Sada dolazi do ”sukoba” između kulturne baštine i izgradnje stanova. S jedne strane grad Solin je odlučio da se smije graditi između te dvije ulice, tj da se može graditi u rimskoj Saloni.
Građenje zgrada je jako bitno za ekonomiju našega grada jer zgrade donose komunalni doprinos i komunalnu naknadu. A i ono malo šta imamo otkopanih rimskih ostataka se raspada i nikoga nije briga za to.
No međutim s druge strane Grad Solin se hvali kako je on koljevka hrvatske povijesti i sad je u problemu. Kako ćeš bit povijesni grad a u isto vrime razvaljivat Salonu. Ali ako odustaneš od gradnje onda gubiš novce od komunalnog doprinosa.
Na ovoj slici se točno vide istraživanja iz 80ih u kojima se vidi dosta ostataka zidova i kuća. Neki se sjećaju da je čak bilo i mozaika.
Glavno je pitanje ako ljudi već žele gradit pa zašto im grad ne nađe neke lokacije i proglasi ih građevinskim, a na kojima nema arheologije jer ovo nema smisla. Otkopat će se, istražit i onda će bit natezanja jel se smi srušit ili ne smi, pa se izmišljaju nekakve ”zaštite u temeljima” i slično.
Sve u svemu trebalo bi bit više komunikacije između udruga, muzeja, konzervatora i grada solina.
