Karikatura često kaže ono što politika pokušava prikriti. Prizor u kojem premijer Andrej Plenković stoji nogom na zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, dok predsjednik Zoran Milanović viče da je “Plenković izvršio puč nad Zagrebom”, jasna je i brutalna politička poruka.
Povod: doček hrvatske rukometne reprezentacije trebao je biti simbol zajedništva. Umjesto toga, pretvoren je u demonstraciju sile. Vlada Republike Hrvatske preuzima organizaciju događaja na Trgu bana Jelačića mimo Grada Zagreba, uz asistenciju policije koja sprječava gradske službe u obavljanju zakonskih ovlasti. Ne zbog sigurnosti, nego zbog političke poruke: mi odlučujemo.
Predsjednik Milanović taj potez naziva neustavnim i nezakonitim. Teške riječi, ali pitanje ostaje: ako Vlada može ignorirati lokalnu vlast i koristiti državni aparat za nametanje volje, gdje prestaje zakon, a počinje samovolja?
U toj priči Tomašević nije važan kao osoba, nego kao funkcija. Danas je to Zagreb, sutra bilo koji grad čija vlast nije po volji vladajućima. Karikatura zato ne govori samo o sukobu političara, nego o odnosu države prema lokalnoj demokraciji.
Plenkovićeva “čizma” simbolizira centralizaciju moći i poruku da je politička kontrola važnija od ustavnog poretka. Hrvatska zastava u pozadini pojačava ironiju sve se radi “u ime države”, dok se istovremeno potkopavaju njezini temelji.
Ako je ovo bio samo doček sportaša, zašto je bilo potrebno gaziti gradsku vlast? A ako nije, problem je puno veći od jednog trga.
Karikatura je tu da to nacrta. Stvarnost je već odavno jasna.
