Smješten u srcu Švicarske, u srednjovjekovnom gradiću Gruyèresu, Muzej H.R. Giger predstavlja jedinstveno sjecište povijesne baštine i radikalne avangarde. Unutar zidina dvorca Château St. Germain, koji datira iz 13. stoljeća, smještena je najopsežnija zbirka radova Hansa Rudolfa Gigera, jednog od najznačajnijih vizualnih umjetnika 20. stoljeća. Giger, dobitnik Oscara za dizajn kultnog filma Alien, ostavio je neizbrisiv trag u povijesti umjetnosti svojim specifičnim „biomehaničkim“ stilom koji istražuje simbiozu organskog i mehaničkog.
Danas muzej nije samo izložbeni prostor, već i ključna institucija za očuvanje Gigerove kompleksne ostavštine koja obuhvaća slikarstvo, kiparstvo, arhitekturu i dizajn. O transformaciji povijesnog zdanja u nadrealno utočište, izazovima upravljanja ovakvim specifičnim nasljeđem te o budućnosti Gigerove vizije, razgovaramo s Loïcom Baechlerom, su-direktorom muzeja, koji već više od desetljeća sudjeluje u oblikovanju ove fascinantne institucije.
Za početak, možete li nam se predstaviti i reći nešto o sebi, kao i o Muzeju H. R. Gigera?
Zovem se Loïc Baechler, radim u Muzeju H. R. Gigera više od 12 godina i trenutno sam su-direktor ovog doista jedinstvenog muzeja.
Tko je zapravo bio H. R. Giger?
H. R. Giger bio je vizionar, genij složene osobnosti, ali u najboljem mogućem smislu – uvijek je pokazivao veliku ljubaznost. Bio je svestran umjetnik koji je istraživao svaki aspekt umjetnosti. Bio je slikar, kipar, ilustrator i fotograf. U svojim ranim godinama eksperimentirao je s filmskim stvaralaštvom. Bio je i glazbenik s ljubavlju prema jazzu i bluesu. Povrh svega, bio je netko tko je cijeli život posvetio svojoj umjetnosti i radio nevjerojatno naporno. Štoviše, ostao je vrlo skroman tijekom cijele svoje karijere.
Kako je zapravo došlo do ideje za otvaranje muzeja?
Ideja o postavljanju muzeja u Gruyèresu prvi put se oblikovala u Gigerovoj glavi nakon izložbe u dvorcu Gruyères. Tadašnji kustos bio je kolekcionar nadrealističke, fantastične i vizionarske umjetnosti, pa mu je bilo prirodno predložiti organizaciju retrospektive Gigerovih radova unutar zidina dvorca. Izložba se pokazala golemim uspjehom, privukavši preko 110.000 ljubitelja umjetnosti. Izložba je nosila naslov “H.R. Giger: 50 ans, Alien dans ses meubles”.
No, osim toga, postojali su i drugi razlozi zašto je umjetnik odlučio osnovati muzej u ovom malom srednjovjekovnom gradu. Naime, tijekom postavljanja izložbe, H. R. Giger bio je duboko očaran okolnim krajolicima i gotovo mističnom aurom kojom je to mjesto odisalo. Uz to, osnivanjem muzeja u dvorcu St-Germain uspio je ispuniti dječji san. Giger je oduvijek zamišljao sebe kao vlasnika dvorca. Tako je, sasvim prirodno, iskoristio ovu jedinstvenu priliku čim je čuo da je posjed na prodaju.
Uz Vas su tu i Gigerova udovica Carmen Maria Giger te Thomas Gabriel Fischer. Možete li nam reći nešto o tim imenima i tko je još ključna figura?
Gospođa Giger istinska je čuvarica Gigerove baštine; podržavala ga je i pratila dugi niz godina. Ona je također predsjednica upravnog odbora zaklade i direktorica muzeja. Bila je prisutna uz H. R. Gigera tijekom cijelog procesa razvoja i rada na stvaranju muzeja. Dijeli sa mnom toliko svog znanja i iskustva, i sretan sam što uvijek imam njezinu podršku i razumijevanje.
Što se tiče gospodina Fischera, on je umjetnik sam po sebi. Mislim da nema potrebe posebno predstavljati njegovu impresivnu glazbenu karijeru ili utjecaj koji je imao na ekstremnu metal scenu. No on je, prije svega, bio osobni prijatelj umjetnika i cijenjeni suradnik. Radio je s Gigerom i pomagao mu dugi niz godina. Sada je asistent gospođi Giger, član upravnog odbora i su-direktor muzeja.
Među ključnim figurama možemo spomenuti i Marca Witziga, koji je kustos izložbi i arhivist, Matthiasa Belza, koji je također arhivist, Andyja Daviesa, našeg voditelja društvenih mreža, i mnoge druge. Također bih želio spomenuti cijelo osoblje muzeja, uključujući osoblje na recepciji, vodiče, Patricka, voditelja bara, i njegov prekrasan tim. Citirajući Carmen, to je “prekrasno zviježđe” koje omogućuje ovom mjestu da otvori svoja vrata i podijeli umjetnikov golemi opus s posjetiteljima.
Ono što je najzanimljivije jest da se sam muzej nalazi u 400 godina starom dvorcu St-Germain, u tradicionalnom gradu Gruyères. Kako ste uspjeli spojiti Gigerov stil s tradicionalnom atmosferom Gruyèresa i povijesnim dvorcem?
To je bio još jedan aspekt koji je Giger cijenio tijekom svoje izložbe 1990. godine: izraziti kontrast između srednjovjekovnog grada, njegovih drevnih tradicija i njegovih odlučno avangardnih umjetničkih djela. Ova fuzija starog i novog stvara svojevrsni hibrid, pomalo u stilu “Biomehanoida” koje je H. R. Giger prikazivao na mnogim svojim slikama.
Giger je prvobitno želio instalirati vožnju “vlakom duhova” kroz muzej – projekt koji je ostao nerealiziran, ali je bio dio njegove vizije za dvorac.
To je bio početni plan, ali se na kraju pokazao previše složenim za izvedbu zbog klasifikacije zgrade kao spomenika, a financijski izdaci bili su preveliki da bi se projekt dovršio. H. R. Giger je oduvijek pokazivao zanimanje za vlakove, čak i kao dijete. Njegov projekt željeznice na kraju je redizajniran kako bi bio postavljen u vrtu njegove kuće.
H. R. Giger jedan je od najvećih umjetnika 20. stoljeća, ostavivši ogroman trag i utjecaj (glazba, filmovi, videoigre). Što Vi mislite o tome?
H. R. Giger je doista ostavio kolosalan utjecaj na mnoštvo umjetničkih i kreativnih domena. No, mislim da on nikada nije radio s tim na umu; za njega je to bila unutarnja potreba da se upusti u dubine ljudske duše kako bi istražio svaki njezin aspekt, čak i najmračnije kutove. Mislim da je i sam bio iznenađen svojim uspjehom; nastavak je došao jednostavno zato što je Giger – Giger.
Postoje mnogi veliki umjetnici koji su ostavili trag u povijesti umjetnosti 20. stoljeća, ali moramo priznati da je njegov stil apsolutno jedinstven, kako u sadržaju tako i u formi.
Za kraj, kakvi su vam planovi za budućnost? Što biste željeli poručiti našim čitateljima?
Imamo na umu neke vrlo zanimljive projekte, ali o njima trenutno ne mogu ništa reći. Osim toga, ostajemo skromni, baš kao i H. R. Giger; želimo nastaviti dijeliti umjetnikov rad i provoditi viziju koju je imao za svoj muzej.
Nadamo se većem kulturnom angažmanu u budućnosti, a 2028. godine slavit ćemo 30. obljetnicu muzeja.
Želio bih dodati da umjetnikovo majstorstvo ne možete u potpunosti doživjeti preko slika u knjigama ili na internetu, pa ako ikada budete imali priliku posjetiti nas…
